NiKADA ne odustaj od onoga što stvarno želiš! (14.07.2010. / 14:49 )
Ja to ne mogu.
Koliko sam puta čula tu rečenicu. Previše.
Mrzim kad ljudi odustaju od nečega, samo zato što ih prvi pokušaj ne dovede do cilja.
Predaju se samo tako zato što im nešto ne ide, bez razloga.
Najlakše je reći da ne možemo, ne znamo.
Ništa nije nemoguće, naučit ćemo.
Nije sve uvijek lako. Nije nam ni bilo lako kad smo bili djeca i učili hodati, stotinu smo puta pali,
ali nismo odustali i vidi sada, danas hodamo, a ne puzamo.
Koliko puta ste odustali na pola puta?
Koliko puta se zadovoljili nečim drugim,pomirili s nečim što niste
željeli,ali bilo je tu...Tako prokleto pristupačno...
Borite se,čekajte...
Nije bitno kako sporo idete,bitno je da niste odustali...
************************
U životu gubite i dobivate, padate i dižete se. Imate šansi koliko želite i ni jedna nije posljednja, iza svake postoji još jedna 
Komentari (17) On/Off
Volim osmijeh tvoj.. ^^ (13.07.2010. / 22:55 )
Ponekad me uhvati osjećaj kao da ne pripadam tu.
Da mi tu nije mjesto. Svi smo mi zapravo beznačajni.
Svi smo naizgled isti, imamo dvije ruke, dvije noge, jednu glavu, samo nas poneke stvari čine drugčijima.
I da me danas auto pregazi sve bi bilo isto.. Među tim miljardama nebi se ni osjetio nedostatak jednog čovjeka.
I kome ću falit? Vjerojatno neko vrijeme obitelji i prijateljima.
Ionako će me zaboraviti jer ja sam samo JA, samo jedan čovjek među miljardama.
Dobila sam poziv za kavu od prijatelja. Bilo je zaista svima čudno
kako smo si mi dobri a razlika između nas 9 godina. Svi su govorili
da je to naprosto nemoguće, da imamo različite poglede na svijet,
različita razmišljanja. Da, to je potpuno točno, slagala sam se s njima.
Ali imali smo jednu zajedničku ljubav : GLAZBU..
Glazba nas je povezivala. On se profesionalno pokušavao baviti glazbom.
Imao je svoj vlastiti bend, a ja tek početnica u sviranju gitare, s puno želje
za znanjem i podukom koju mi je on mogao pružiti.
Krenula sam iz kuće popodne oko 17 sati na tu dogovorenu kavu.
Kako je priča tekla on je primjetio da sam loše volje.
"Što ti se događa u zadnje vrijeme, nešto si utučena. "
"Ma bilo je boljih dana, sve mi se čini tako bezveze.."
"Ma daj, malda si.. Veseli se, smij se. "
"Nemam se razloga smijati, ionako taj moj jedan osmijeh neće ništa promijeniti."
"
Kako ne? Tvoj osmijeh je poseban, i ti si posebna. Jedinstvena si i nitko ne može imati osmijeh poput tebe. I da, nećeš osmijehom promijeniti svijet, ali ćeš pomijeniti sebe i poneke ljude oko sebe usrećiti. Život će ti odmah biti ljepši. "
Evo, baš zbog ovakvih stvari i ovakvih razgovora sam ga voljela.
Kasnije sam još dugo razmišljala o njegovim riječima.
I shvatila sam da je svatko na ovom svijetu poseban i nitko nije suvišan.
I znam da sam jedinstvena i nitko na ovom svijetu nije sličan meni.
Komentari (59) On/Off
*
